Zovem se Julia, živim u g. Sevastopolj. Želim podijeliti priču o svom najboljem djelu. Vrijeme prolazi, već sam promijenio nekoliko poslova, stekao visoko obrazovanje, ali moje se mišljenje nije promijenilo. Raditi kao konobarica u kafiću u vodenom parku bilo je najzabavnije. Koliko je iskustva, uspomena, poznanstava, vještina uzela od tamo! I na kraju ću vam reći o najvažnijem poklonu.
Kako je sve počelo?
Završavao sam treću godinu na sveučilištu i odlučio ljeti dodatno zaraditi. Aquapark "Zurbagan" pozvao je mlade na sezonski rad u kafić. Iskustvo nije bilo važno, što mi je odgovaralo. Datum razgovora određen je telefonom. Kako zabrinuto kad sam prohodala prvi put! Nisam znao ni što da kažem ni što da radim. Došlo je toliko momaka, ali činilo se da sam ja jedina pridošlica. Administrator vodenog parka rekao mi je da je glavno u poslu konobara stalno se smiješiti. Sve je počelo s osmijehom.
Super je jer se to više nikada neće ponoviti
Prvo je ugostiteljsko osoblje dobilo zadatak pripremiti hladnjake, kuhinjsku opremu, posuđe, namještaj za otvaranje. Te su stvari ležale u skladištima 8 mjeseci i bilo ih je teško oprati. Tijekom tih nekoliko dana stekao sam fragmentarna znanja o postupku posluživanja, komunikaciji s gostima, kako nositi pladanj na jednoj ruci, ne živcirati kuhare itd. Naučio sam riječi poput:
- Čuvar - računalo s posebnim programom u koje ubacujete narudžbu.
- Sastanak - list s narudžbom koji izlazi u kuhinju i / ili bar kad ga unesete u čuvara.
- Zapara - to je kad milijun susreta s kojima se kuhinja ne snađe na vrijeme, a konobari se opravdavaju pred gostima.
- Masni stol - velika narudžba.
- Paketić za plažu - naručivanje s najjeftinijim jelima s jelovnika itd.
Sjećam se svog prvog stola. Gosti su naručili pizzu i sok. Ruke su mi drhtale, lice mi je bilo sve crveno. Sve se posložilo kako treba, ostavili su i napojnicu. A za manje od mjesec dana i sama je novu djecu naučila kako raditi.
Atmosfera opuštanja i opuštanja u vodenom parku utjecala je i na osoblje. Pljuskanje vode, glasna glazba, vrištanje, smijeh, trčanje okolo. Nitko ne želi savršenu uslugu. A tko će poštivati bonton ako ljudi sjede za stolom samo u kratkim hlačama i panama šeširima? U takvim sam uvjetima radio 3,5 mjeseca. S radošću se sjećam kako sam jeo sladoled, skrivajući se ispod božićnog drvca, prao posudu sapunom, u jednoj ruci nosio tri tanjura s hranom, jeo sir u kuhinji, probao tekilu s barmenom... Također je bilo teško fizički izdržati 8-satni radni dan na nogama i po vrućini.
U vodenom parku ima nekoliko kafića i barova, pa su ujutro konobari bili raspoređeni na svoja mjesta. Najbolje je bilo za šankom: tamo je cool i ne morate hodati po cijelom području nudeći gostima jelovnik. Gotovo je bilo potrebno boriti se za bar. U muškom su timu bile samo tri djevojke, ali nitko nije popustio. Ali kakav okus pobjede, kad stojite ispod nadstrešnice šanka (nitko nije smio sjediti) i gledate s visine na svoje danas nesretne kolege!
Šalili smo se i podržavali. Puno su se smijali gostima i nama samima. Jedan od konobara rekao je da se ti osjećaji neće ponoviti, jer će ljetna sezona završiti i nećemo se više okupljati. Mislim da su, znajući to, svi bili što otvoreniji i radili u uzbuđenju. Ali ipak sam uzeo nešto od ovog posla. Tog ljeta u vodenom parku upoznala sam simpatičnog kuhara koji je postao moj suprug.
Ugostiteljski posao dobro je životno iskustvo.
Radeći kao konobarica naučila sam bolje razumjeti ljude, riješila se kompleksa i nepotrebnih briga, ojačala fizički i mentalno. Zahvalan sam vodenom parku na sretnim uspomenama.
Autor priče: Angelina Zaitseva
Još zanimljivih članaka:
Znanstvenici su rekli zašto ne biste trebali jesti puno jaja
TOP-8 proizvoda za čišćenje začepljenih krvnih žila
Nazvano 6 namirnica koje pojačavaju metabolizam nakon 50. godine
Lajkaj, komentiraj, dijeli na društvenim mrežama,pretplatite se na naš kanalje najbolja nagrada za nas!
Dobro zdravlje i kulinarska inspiracija :)
Tvoj prijatelj i pomagač, Vilkin!