Bacili su mi ovdje temu revnog odnosa prema proizvodima. Jer gospodarstvo u naše vrijeme mora biti ekonomično – cijene hrane rastu iz dana u dan. Ili proizvođači mesa i kobasica navode da žele ostvariti 20 posto više vrijednosti, zatim proizvođači žitarica, I ne želim razmišljati o tome kako skače cijena najobičnijeg povrća, koje je oduvijek bilo gotovo novčić.
Ali što je revnost i razumna ekonomičnost, a što pohlepa, točnije, srebroljublje?
Ovdje mi je kolega ispričao da su rođaci koji su došli u posjet pokušali posjetiti njezin samostan s tuđom poveljom – kažu, hranu ne broje, “radi za wc”. A kod njih doma nije uobičajeno ograničavati porcije i davati bilo što na račun. Kotleti su prženi, što puno znači. Borš se skuha da svima nema dovoljno na tanjuru, ako hoće dodati, i da tamo svi imaju dovoljno mesa, a ne žalobnog komadića. Slatkiši i slatkiši su besplatno dostupni. I tako sa bilo kojim proizvodom.
Rodbina nije imala ništa protiv takvih rasporeda, dapače, ali... učili su - kažu, bilo bi ispravno ispeći jedan kotlet ili komad piletine, i to je dovoljno. Kao primjer naveli su sebe - obitelj im je upola manja (troje umjesto šest), ali troškovi hrane nisu upola manji, već, prema najkonzervativnijim procjenama, sedam.
Ali ovdje vrijedi dodati - postoje ograničenja ne samo na količinu hrane, već i na kvalitetu i sastav. Ali kuća je sagrađena. A drugi idu. A ovi - "sve pojedu". S njihovim se primanjima, kažu, više ne može živjeti na dva kata, nego se “graditi palača”.
Ne volim kad netko počne brojati tuđa primanja i učiti ih kako da ih koriste, ali ako malo bolje razmislite, u takvom razmišljanju ima racionalnog zrna.
Na kraju, revne domaćice, tamo su, u davna vremena, bifei bili zaključani, šećer se davao ...
S druge strane, ima nešto u brojanju porcija i izdavanju proizvoda strogo prema zbroju... Nenormalno. kako odbiti dijete koje želi pojesti dva pileća buta i reći - evo ti jednog, a ne punog - pa uhvatiti se s tjesteninom?
Ja to ne mogu npr.
Za mene je revan stav prema hrani pripremiti nešto što će svi ukućani pojesti s užitkom, zasititi, a pritom nećete morati ništa baciti. Uzimajući u obzir budžet, naravno.
I brojati i ograničiti... Nemojte. također nije moj.
A ti?