Svi mediji, tabloidi i društvene mreže prepuni su slika s praznim brojačima 👇
Posvuda panika 😵
Ali ja sam beskrajan optimista i iz nekog razloga prisjetio sam se vremena svoje mladosti. Kad nije bilo hrane. I nije bilo panike.
Kad su, umjesto tkanina i druge robe, bazeni i kante s cinkom bili čvrsto na policama 🤣
Kad su što bolje ukrašavali brojače. Pa, u redu, bila je samo salata od morskih algi i sok od breze. Glavna stvar je lijepa?
Unatoč svemu, prodavači su bili na svom radnom mjestu.
A što je s kuponima?
Tko se sjeća kupona? Napokon, nitko ih nije lažirao (iako možda nešto ne znam?)) U to sam vrijeme bio student i nekako nam je ovo bilo dovoljno
Ne sjećam se da je bilo kupona za šibice, ali Internet je to negdje pokazao čak bilo je 👇
Po vino - votka. U kuponima nismo imali votke. Ali za 1 bocu (mjesečno 🤣) mogli bismo dobiti vino Agdam (izuzetno rijetka prljavština).
A netko je imao votku na kuponima 👇
Onda s ovima
kuponi još uvijek je bio red za obranu. Ali ovdje, barem me rastrgnite, ne sjećam se negativnog u redovimaTada su se mogli vidjeti natpisi u trgovinama takav 👇
Danas? 👇
Neću lagati, kupili smo i malo 👇
Ali gotovo u okviru uobičajenog. Jedino čemu sam se od sveg srca nasmijala bilo je to što u trgovini nije bilo toaletnog papira, a sin je uzeo hrpu papirnatih ručnika (često idu uz posuđe za duboko prženje). Tako ću masti češće nego obično) usual
I, kao što mi je danas na telefonu rekla mapa: "kupi vreću graška, bit će to zadovoljavajuće i muzikalno"
A moj je otac, inače, prošao poslijeratni štrajk glađu, tih istih 90-ih, kojih sam se sjećao gore, i sada ne klone duhom.
Što vam savjetujemo SVE) 🙌
Za sličan - plus u karmi ✊! Za pretplatu - zagrljeni 🙌 Volim komentare! Sa zadovoljstvom ću odgovoriti na vaša pitanja. Sve dobro! 🙏